Sa dramatičnim otiskom čovečanstva na ekosisteme Zemlje, kroz klimatske promene, gubitak biodiverziteta i transformaciju pejzaža, koncept antropocena sve više dolazi u fokus savremenih naučnih i društvenih rasprava. Arheologija se, kao disciplina usmerena na procese dugog trajanja, nalazi u jedinstvenoj poziciji da ovu temu rasvetli kroz analizu dugoročnih odnosa između ljudi i njihovog okruženja, ali i kroz preispitivanje duboko ukorenjenih ideja o ljudskoj izuzetnosti i nadmoći nad ostatkom živog sveta.
Predavanje dr Ivane Živaljević će pored iskustava prošlosti i primera antropocenih odnosa pred nas postaviti i koncept simbiocena koji naglašava međuzavisnost živih bića i potrebu za uspostavljanjem ravnoteže unutar ekosistema.
Da li zahvaljujući arheološkim zapisima nekih davno prošlih vremena možemo postati mudriji i ekološki osvešteniji zahvaljujući čemu bismo ekološke odnose posmatrali ne kao mehaničke interakcije objekata, već kao susrete različitih, međusobno isprepletenih svetova? Ideja ovog predavanja nije reafirmacija plemenitih divljaka koji žive u skladu sa prirodom u diskurs nauke, već podsticanje na razmišljanje o mogućim načinima na koje bi nam drugačiji načini razumevanja sveta, u čijem fokusu nije čovek i u kojem se odnosi grade na međuzavisnosti, mogli biti ključ opstanka života na Zemlji.