Može li arhitektura da sačuva tragove vremena koje više ne postoji nastavljajući da živi za vreme koje tek dolazi?
U septembru, mesecu posvećenom kulturnom nasleđu, razgovaramo o jednoj od najzanimljivijih beogradskih palata međuratnog perioda – zgradi nekadašnje Jadransko-podunavske banke, a danas Palati nauke.
Podignuta sredinom dvadesetih godina 20. veka, ova monumentalna palata bila je građena da ostavi utisak sigurnosti, trajnosti i moći, odnosno osobina koje su banke želele da prenesu i svojim klijentima. Njena masivna arhitektura, raskošna fasada, skulpturalni ukrasi i upečatljiva ugaona pozicija učinili su je jednom od prepoznatljivih tačaka tadašnjeg Beograda.
Ali ova zgrada je mnogo više od reprezentativne fasade. U svoje vreme bila je svojevrsna pametna zgrada opremljena tehnološkim rešenjima, poput sistema unutrašnje dostave pošte i instalacija za klimatizaciju, koja su tada predstavljala novinu. Zato priča o Jadransko-podunavskoj banci nije samo priča o prošlosti. Priča o ovom zdanju u stvari je priča o tome kako nasleđe nastaje, kako preživljava promene i kako dobija novo značenje.
Njena istorija pokazuje da očuvanje nasleđa ne mora nužno da znači zaustavljanje vremena. Naprotiv, ponekad je najbolji način da sačuvamo prošlost upravo to da joj udahnemo novi život i omogućimo da nastavi da živi u sadašnjosti.
Kroz istoriju i arhitekturu ovog spektakularnog zdanja povešće nas Emilija Aćimović, otkrivajući detalje koje često ne primećujemo dok pored njega užurbano prolazimo. Kulturno nasleđe nije samo ono što smo nasledili. To je ono što smo odlučili da primetimo, razumemo, vrednujemo i sačuvamo.
Dođite da zajedno prošetamo kroz staru beogradsku palatu i da zajedno razmislimo o tome šta iz prošlosti želimo da sačuvamo za budućnost. Ulaz je slobodan, a prijave nisu potrebne.