Koliko puta ste prošli pored Palate nauke, a da ste zapravo videli njenu fasadu? Božanstva, sirene, ribe, morski konjići, monumentalne figure na vrhu zgrade… Na njenoj fasadi živi čitav jedan svet koji lako promakne ako užurbanim korakom idemo svojim putem. Ali zašto su tu? Šta predstavljaju? Zašto je jedna banka svoje sedište ukrasila motivima iz antičke mitologije? Da li je ta raskoš bila samo pitanje estetike ili je nešto trebalo da nam poruči?
U septembru, mesecu posvećenom kulturnom nasleđu, Lidija Milovanović Ham, kustoskinja Zbirke jugoslovenske skulpture Narodnog muzeja Srbije, povešće nas u malo drugačiji obilazak Palate nauke. Upoznaćemo je kroz skulpture i reljefnu dekoraciju koja krasi kako njenu spoljašnjost tako i enterijer. Kada znamo šta gledamo, ista zgrada odjednom izgleda sasvim drugačije. Možda ćete posle ovog stručnog vođenja, sledeći put kada prođete ulicom Kralja Milana, prvo pogledati naviše.
Raskošna fasada i enterijer nekadašnje Jadransko-podunavske banke od početka su bili zamišljeni kao mnogo više od arhitektonske dekoracije. U njima se susreću arhitektura, skulptura, mitologija i simbolika koji zajedno pričaju priču o vremenu u kojem je zgrada nastala i nadanjima investitora. Na fasadi palate susrećemo čitav svet antičkih božanstava i mitskih bića: Hermesa, Posejdona, Afroditu, Apolona, sirene, morske konjiće i druga bića koja kao da su izašla iz nekog neobičnog kamenog panteona. Poseban deo ovog skulpturalnog programa čine medaljoni koji personifikuju pomorstvo, ratarstvo, industriju i trgovinu. U stvaranju ovog bogatog skulpturalnog programa učestvovali su neki od najznačajnijih vajara jugoslovenskog međuratnog perioda Lojze Dolinar i Toma Rosandić, dok je u unutrašnjosti palate svoje posebno mesto dobila skulptura Afrodite, delo Petra Palavičinija. Ali zašto baš Afrodita? Hermes? Zašto Posejdon i čitav niz morskih motiva na zgradi jedne banke? I šta nam sve te figure govore o ljudima koji su ovu palatu zamislili i gradili?
Zajedno ćemo pogledati ono što možda svakodnevno vidimo, ali ne primećujemo figure, reljefe i detalje koji su nekada imali svoje značenje, a danas predstavljaju dragocen deo umetničkog i arhitektonskog nasleđa Beograda. Jer kulturno nasleđe nije samo ono što smo nasledili. To je ono što smo odlučili da prepoznamo, razumemo, vrednujemo i sačuvamo.